[quote]Izetbegovic je simbolicno predstavljao resentiman prezivljelih ostataka feudalizma u Bosni prema prosvjetiteljstu i gradjanskom drustvu. On nije primarno osjecao nacionalisticku mrznju prema Srbima i Hrvatima, nego prije svega organsku netrpeljivost prema sekularnom gradjanskom drustvu uopste. Sta vise, vjerujem da se iskreno nadao da ce u ostalim nacionalnim partijama naci saveznike za zajednicki retrogradni projekat "feudalizma 2.0". [/quote]
Apsolutno se slažem s ovim. Ponekad pomislim da mu ne mogu ni zamjeriti što se u svojim sudovima oslanjao (pored svog ličnog vjerovanja da se "slatke" i "slane" vode ne mogu i ne smiju miješati) i na rezultate izbora iz novembra 1990. Da na tim izborima građanska opcija u BiH nije tako spektakularno potonula možda bi u Izetbegovićevom umu još i ostalo mjesta za neku sumnju, preispitivanje...ovako je u svako doba dana i noći samo mogao trgnuti kao dokaz rezultat izbora i svaka diskusija bi postajala besmislena.
Kao strip junak Broj Jedan sa svojom čuvenom "crnom knjižicom" u kojoj su svi bili zapisani i nakon otvaranja više nije bilo prostora za raspravu.
Od svih priča o njemu, najužasnije su mi storije o prijateljevanju s Momčilom Krajišnikom, tokom cijele opsade a i nakon nje (svjedoka ima napretek, baba Biljka recimo), bili su neka nakaradna verzija Mome i Uzeira.
Apsolutno se slažem s ovim. Ponekad pomislim da mu ne mogu ni zamjeriti što se u svojim sudovima oslanjao (pored svog ličnog vjerovanja da se "slatke" i "slane" vode ne mogu i ne smiju miješati) i na rezultate izbora iz novembra 1990. Da na tim izborima građanska opcija u BiH nije tako spektakularno potonula možda bi u Izetbegovićevom umu još i ostalo mjesta za neku sumnju, preispitivanje...ovako je u svako doba dana i noći samo mogao trgnuti kao dokaz rezultat izbora i svaka diskusija bi postajala besmislena.
Kao strip junak Broj Jedan sa svojom čuvenom "crnom knjižicom" u kojoj su svi bili zapisani i nakon otvaranja više nije bilo prostora za raspravu.
Od svih priča o njemu, najužasnije su mi storije o prijateljevanju s Momčilom Krajišnikom, tokom cijele opsade a i nakon nje (svjedoka ima napretek, baba Biljka recimo), bili su neka nakaradna verzija Mome i Uzeira.
